struka(e):

hodočašće (starosl. hod’č’stvo), pokloničko putovanje do nekoga svetog mjesta iz religioznih razloga. Kao religiozni čin, hodočašće gotovo uvijek ima obilježje zasluge u osobnom spasenju. Javlja se u različitim religijama (hinduizam, islam i dr.). U kršćanstvu simbolizira život kršćana kroz trpljenje i napor puta do cilja u mjestu hodočašća. Motivi su molba ili zahvala za neku milost ili tjelesnu potrebu, te duhovna okrjepa i obnova, a ciljevi su svetišta svetaca, Marije i mjesta čudesnih pojava. Najstariji zapisi o hodočašćima u Hrvatskoj postoje iz IX. st. o putu u Jeruzalem i o uglednim hrvatskim hodočasnicima u Čedadskom evanđelistaru. Postoje različita svjedočanstva o zavjetnim darovima (ex voto) Hrvata u stranim svetištima (Rim, Santiago de Campostela, Loreto, Assisi, Padova i dr.) ili domaćima (Trsat, Zadar, Ludbreg, Marija Bistrica i dr.). Postojale su i bratovštine za prijam i ispraćaj ili organizaciju hodočašća, npr. u Rimu, Jeruzalemu, Santiagu i dr. U novije doba postoji u Hrvatskoj stotinjak hodočasničkih mjesta, većinom Marijinih svetišta, a od stranih svetišta najposjećenija su Lourdes, Fatima, Mariazell, Rim i Jeruzalem.

Citiranje:

hodočašće. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hodocasce>.