holokaust

holokaust (grč. ὁλόϰαυστον: potpuno spaljen), izvorno u grčkoj i rimskoj religiji, žrtva paljenica zemaljskim i podzemnim bogovima i dušama pokojnika, pri čemu se obično spaljivala cijela žrtvena životinja. Obred se obavljao noću, a životinja je morala biti crna. Obred je postojao već u egejskoj civilizaciji. Označava i žrtve paljenice u Židova, koji su prema Bibliji prinosili osobito janjce.

U moderno doba pojam označava sustavno uništenje Židova i drugih nearijevskih naroda u razdoblju nacizma (1933–45). Za stradanje Židova u II. svj. ratu rabi se i hebrejski izraz šoa (sho‘ah: katastrofa, opustošenje). Uspostavom nacističkoga režima u Njemačkoj 1933. Židovi su bili izloženi diskriminaciji, njihove su tvrtke i trgovine bojkotirane, otpuštani su iz javnih službi (sa sveučilišta, iz lokalne uprave i sudova). Nürnberškim zakonima iz 1935. bili su lišeni građanskih prava te su proganjani, fizički zlostavljani i zatvarani. Mjere nacističke vlasti postale su brutalnije nakon Kristalne noći (njem. Kristallnacht), dvodnevnoga okrutnoga nasilja nacista protiv Židova i njihove imovine započetog u noći 9–10. XI. 1938., u kojem je ubijen 91 Židov, tisuće ih je ranjeno, oko 7500 trgovina u židovskom vlasništvu je oštećeno, više od sto sinagoga zapaljeno i uništeno, a oko 25 000 Židova je zatvoreno. Židovima je od tada bio zabranjen boravak na javnim mjestima (parkovi, knjižnice, muzeji), morali su su preseliti u posebne dijelove gradova (geta), njihova djeca nisu smjela pohađati javne škole, a svi stariji od šest godina morali su nositi žute Davidove zvijezde. U tome razdoblju rasno su zakonodavstvo u različitom intenzitetu uvodile i njemačke saveznice: Rumunjska 1937., Italija i Madžarska 1938., potom i drugi. Jedino je Bugarska odbijala sudjelovati u politici progona Židova. U ljeto 1941. počela je treća faza postupanja prema Židovima – faza sustavnoga masovnog istrjebljenja. Tada se po naredbi A. Hitlera pripremalo provođenje plana o »konačnom rješenju židovskoga pitanja« (Endlösung der Judenfrage). Od poč. 1942. organiziran je sustav koncentracijskih logora s plinskim komorama, a najzloglasniji su bili podignuti na teritoriju okupirane Poljske (Auschwitz/Oświęcim, Treblinka, Majdanek, Sobibór). Tijekom holokausta stradalo je oko 6 milijuna Židova, što je gotovo dvije trećine ukupnoga broja europskih Židova. U holokaustu je stradalo i 5 milijuna pripadnika drugih naroda. Na 50. obljetnicu početka ustanka u Varšavskome getu otvoren je u travnju 1993. United States Holocaust Memorial Museum u Washingtonu, gdje se čuvaju dokumenti, fotografije, filmovi i drugi dokazi holokausta. U Izraelu i u cijelome svijetu svake se godine obilježava dan sjećanja na žrtve holokausta (Jom ha-Šoa). (→ antisemitizam; genocid; židovi; žrtve rata)

U provođenju politike progona Židova sudjelovale su i vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Neposredno nakon uspostave NDH, pod utjecajem nacističke Njemačke, doneseni su rasni zakoni, na temelju kojih su Židovi bili proganjani, zatvarani i ubijani, a njihova je imovina uglavnom opljačkana. U proljeće i ljeto 1941. uspostavljeni su koncentracijski logori (Jadovno, Jasenovac, Stara Gradiška), gdje su masovno ubijani Srbi, Židovi i Romi. Od ukupno 39 000 Židova na području NDH stradalo ih je više od 30 000, najveći dio u ustaškim logorima, a oko 7000 otpremljeno je u smrt u nacističke logore (najviše u Auschwitz). Preživjelo je manje od 9000 Židova, od čega s područja Hrvatske oko 5000, a s područja BiH oko 4000.

holokaust. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25975>.