STRUKE:

acetilen

acetilen (acet- + grč. ὕλη: drvo, tvar) (etin), najjednostavniji alkin, CH ≡ CH, plin lakši od zraka. U čistom stanju slabo eterična, a u nečistom stanju prodorna mirisa, lako topljiv u acetonu, pod povišenim tlakom eksplozivan. S nekim metalima (bakrom, srebrom, živom) stvara vrlo eksplozivne spojeve. Dobiva se iz kalcijeva karbida djelovanjem vode. Gori lijepim, svijetlim plamenom (karbidne lampe). Pri izgaranju s kisikom daje vruć plamen kojim se metali mogu autogeno zavarivati i rezati. Dolazi u trgovinu otopljen u acetonu pod tlakom od 12 do 15 bara, u čeličnim bocama napunjenim šupljikavom masom (disu-plin, prema franc. acétylene dissous: otopljeni acetilen). U kemijskoj tehnici acetilen je osnovna tvar za proizvodnju velikoga broja važnih kemijskih proizvoda. Tako, npr., dodavanjem vode nastaje iz njega acetaldehid, koji se može oksidirati u octenu kiselinu ili reducirati u etanol; adicijom klorovodika acetilen daje vinil-klorid, adicijom octene kiseline vinil-acetat, adicijom klora tetrakloretan. Svi su ti spojevi, a i mnogi drugi koji se iz acetilena mogu dobiti, ishodišne tvari za proizvodnju boja, lijekova, otapala, polimernih materijala, umjetnih kaučuka. Njemački kemičar Walter Reppe (1892–1969) pronašao je nove metode preradbe acetilena u važne međuproizvode organske sinteze (Reppeova acetilenska kemija).

acetilen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=261>.