Andrija II. Arpadović

Andrija II. Arpadović, hrvatsko-ugarski kralj (?, oko 1176?, 21. IX. 1235). Drugorođeni sin kralja Bele III. Hercegom Hrvatske i Dalmacije postao 1197., a 1198. poduzeo uspješan vojni pohod u Hum i sjevernu Rašku. Nakon smrti brata Emerika i njegova sina Ladislava zakonito je 1205. naslijedio prijestolje. Godine 1208. nije uspio osigurati sinu Kolomanu prijestolje Haliča i Vladimirske, a propao je i plan da postane car Latinskoga Carstva. Za prijevoz morem u Svetu zemlju, radi križarskoga rata, odrekao se 1217. u korist Mlečana svojih prava na Zadar. Nakon povratka iz križarskoga pohoda, 1222. prisiljen izdati Zlatnu bulu kojom je velikašima i plemstvu priznao pravo na otpor (ius resistendi ac contradicendi) ne bude li se držao preuzetih obveza. Bula je vrijedila u Ugarskoj i Slavoniji do Gvozda. Godine 1224. dao je erdeljskim Sasima povlastice (Privilegium Andreanum) kojima su stekli poseban pravno-politički položaj.

Andrija II. Arpadović. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2627>.