humana genetika

humana genetika (genetika čovjeka), dio genetike u kojoj je objekt promatranja čovjek. Proučava sve elemente bioloških nasljednih varijacija, istražuje prijenos nasljednih osobina i njihov učinak na razvoj i funkciju čovjeka. U doba klasične genetike bila je uglavnom ograničena na analizu rodoslovlja oboljelih od nasljednih bolesti. Danas postoje mnogobrojne uže grane koje proučavaju nasljeđivanje u čovjeka s različitih aspekata i različitim metodama. Tako se razvila imunogenetika, farmakogenetika, genetika tumora, citogenetika i dr. Genetika ponašanja proučava utjecaj nasljednih činitelja na reakcije čovjeka u zdravlju i bolesti, genetsku uvjetovanost mentalne retardacije i dr. Ulogu naslijeđa u strukturi i dinamici stanovništva, genetsku ravnotežu populacije i njezine poremećaje zbog mutacija i miješanja s drugim populacijama proučava populacijska genetika. Klinička (medicinska) genetika proučava genetske promjene kao etiološku podlogu bolesti ili patoloških stanja, kao što su nasljedne metaboličke bolesti, enzimopatije, genopatije i kromosomopatije. Sprječavanjem pojavljivanja nasljednih bolesti putem genetskoga savjetovanja na temelju procjene rizika bavi se eugenika, dok genetička etika procjenjuje etičnost eugeničkih postupaka. (→ genetika)

humana genetika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26657>.