Ihara Saikaku ili Ibara (pravo ime vjerojatno Hirayama Tōgo), japanski književnik (Osaka, 1642 – Osaka, 9. IX. 1693). Isprva se istaknuo kao vrstan sastavljač haikaija, humorističkih pjesama vezanoga stiha (renga) iz kojih će se razviti haiku od 17 slogova (5 + 7 + 5). Razvio je vještinu brzoga pisanja stihova dovevši ju (1684) do 23 500 stihova napisanih u jednome danu. Obnovi japanske književnosti u XVII. stoljeću pridonio je, međutim, romanima u kojima obrađuje ljubavne i financijske zgode predstavnika trgovačkoga staleža kojih su ukus i običaji zavladali japanskim društvom toga doba. Aluzivnim, sažetim stilom, satiričnim humorom i sposobnošću da pojedinošću dočara lik bitno je utjecao na razvoj japanske proze. Značajniji romani: Životopis zaljubljiva čovjeka (Kōshoku ichidao otoko, 1682), Životopis zaljubljive žene (Kōshoku ichidai onna, 1686), Pet žena koje su ljubile ljubav (Kōshoku gonin onna, 1686). Uz nekoliko manje uspjelih romana o samurajima, napisao je i putopisne priče Saikakove priče iz pokrajina (Saikako shokoku banashi, 1685).