STRUKE:

impedancija

impedancija (njemački Impedanz < engleski impedance, prema latinski impedire: smetati, priječiti).

1. U elektrotehnici (znak Z), ukupan električni otpor u krugu izmjenične struje, vektorski zbroj djelatnoga (omskoga) električnoga otpora R i reaktancije X, Z =  R² + X² . Jednaka je recipročnoj vrijednosti admitancije Y, Z = 1/Y, odnosno količnik je efektivnih vrijednosti izmjeničnoga električnog napona U i izmjenične električne struje I, Z = U/I. Mjerna jedinica impedancije jest om (Ω).

2. U akustici, dio naziva četiriju veličina: akustičke impedancije (mjerna jedinica: Pa s m–3), specifične akustične impedancije, karakteristične akustičke impedancije (Pa s m–1) te mehaničke impedancije (N s m–1).

3. U mehanici, omjer između sile koja uzrokuje vibracije i odziva mehaničkog sustava.

4. U fiziologiji, električni otpor tkiva toku izmjenične struje. Impedancija tkiva ovisi o njihovim različitim svojstvima, u prvome redu o prožiljenosti. Zato mjerenje tkivne impedancije može dati korisne informacije o promjenama u tim tkivima. Impedancija se ponajviše rabi pri procjeni funkcije dišnog i krvožilnoga sustava (impedancijska pletizmografija). Prilagođivanje akustičkih impedancija značajno je i u fiziologiji sluha, jer tvorbe u srednjem uhu (bubnjić i slušne košćice) prilagođuju impedanciju zraka u vanjskom uhu impedanciji tekućine u unutarnjem uhu. Budući da se akustičke impedancije zraka i vode znatno razlikuju, bez te bi se prilagodbe izgubio velik dio zvučne energije.

impedancija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27191>.