STRUKE:

inklinacija

inklinacija (latinski inclinatio: naginjanje).

1. Općenito: kut između ravnine u kojoj se nalazi putanja tijela i neke referentne ravnine.

2. U geofizici, kut što ga slobodno obješena magnetna igla zatvara s horizontalnom ravninom u bilo kojoj točki na Zemlji. Inklinacija je pozitivna kada je sjeverni kraj magnetne igle priklonjen pod horizont, inače je negativna. Linije koje na zemljopisnoj karti spajaju mjesta jednakih vrijednosti inklinacije nazivaju se izokline, a linija koja spaja točke inklinacije 0° naziva se aklina (aklinički magnetski ekvator). Od magnetskoga ekvatora inklinacija raste prema sjevernom magnetskom polu, gdje je +90°, a opada prema južnom magnetskom polu, gdje je –90°.

3. U astronomiji, nagib ravnine planetne putanje, tj. kut što ga ravnina u kojoj se planet giba zatvara s ravninom ekliptike. Na primjer, inklinacija je Merkura 7,005°, Venere 3,394 58°, Marsa 1,850°, Jupitera 1,305°, Saturna 2,485 24°. Kod satelita inklinacija je kut što ga ravnina u kojoj se satelit giba zatvara s ekvatorskom ravninom planeta. Na primjer, inklinacija Mjeseca je 5,145°.

inklinacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27472>.