inklinacija

inklinacija (latinski inclinatio: naginjanje).

1. Općenito: kut između ravnine u kojoj se nalazi putanja tijela i neke referentne ravnine.

2. U geofizici, kut što ga slobodno obješena magnetnaa igla zatvara s horizontalnom ravninom. Inklinacija je pozitivna kada je sjeverni kraj magnetne igle priklonjen pod horizont, inače je negativna. Linije koje na zemljopisnoj karti spajaju mjesta jednakih vrijednosti inklinacije nazivaju se izokline, a linija koja spaja točke inklinacije 0° naziva se aklina (aklinički magnetski ekvator). Od akline inklinacije raste prema sjevernom magnetskom polu, gdje je +90°, a opada prema južom magnetskom polu, gdje je –90°.

3. U astronomiji, nagib ravnine planetne putanje, tj. kut što ga ravnina u kojoj se planet giba zatvara s ravninom ekliptike. Na primjer, inklinacija je Merkura 7,005°, Venere 3,394 58°, Marsa 1,850°, Jupitera 1,305°, Saturna 2,485 24°. Kod satelita inklinacija je kut što ga ravnina u kojoj se satelit giba zatvara s ekvatorskom ravninom planeta. Na primjer, inklinacija Mjeseca je 5,145°.

inklinacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27472>.