STRUKE:

Inocent III.

ilustracija
INOCENT III.

Inocent III. (pravo ime Giovanni Lotario Segni), papa od 1198 (Anagni, 1160Perugia, 16. VII. 1216). Studirao u Parizu i Bologni; učen pravnik i teolog. U duhu reforme Grgura VII. zastupao primat papinstva u duhovnom i svjetovnom području; mnogim intervencijama u europskim zemljama, izgrađujući osobito lensku ovisnost, postigao je vrhunac papinske moći u srednjem vijeku. Organizirao Četvrti križarski vojni pohod (1202–04), u kojem je protiv njegove volje opljačkan Zadar i osvojen Carigrad. Istupao protiv krivovjeraca; protiv albigenza je najprije pokušao djelovati propovijedanjem (sv. Dominik), ali je nakon ubojstva njegova izaslanika Pierrea de Castelnana 1208. organizirao križarski pohod, potaknuo protiv njih strašan rat (1209–29), proširio i osnažio djelatnost inkvizicije. Reformirao kuriju, potvrdio prosjačke redove (franjevci, dominikanci, humilijati), ojačao crkvenu državu, osnovao veliku bolnicu S. Spirito u Rimu. U skladu s idejom o papinskoj vrhovnoj lenskoj vlasti nad kršćanskim narodima Zapada, upleo se u spor o njemačkom carskome nasljedstvu. Priznao 1209. izbor Otona IV., ali kada je ovaj prekršio obećanje u pogledu Sicilije, papa ga je svrgnuo i suprotstavio mu Fridrika II. Engleski kralj Ivan Bez Zemlje, isprva svrgnut, primio je zatim englesku krunu od pape kao leno. Lensku vlast toga pape priznali su i drugi europski vladari. Održao je IV. lateranski koncil 1215; nakon njegove smrti papinska je moć počela slabjeti.

Inocent III.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27500>.