Isaac [i'zαk], Heinrich, flamanski skladatelj (?, oko 1450 – Firenca, 26. III. 1517). Istaknuti pripadnik trećega naraštaja franko-flamanskih renesansnih skladatelja. Na poziv Lorenza de’ Medicija mnogo godina boravio u Firenci kao pjevač i skladatelj (katedralna kapela, crkva Santissima Annunziata). Godine 1496. prešao je u službu austrijskog cara Maksimilijana I. kao dvorski skladatelj (Hofcomponist). Određeno vrijeme boravio je u Innsbrucku, Ferrari i Konstanzu te ponovno, višekratno, u Firenci. Održavao je prijateljske odnose s najistaknutijim skladateljima svojega doba, J. Obrechtom i Josquinom des Présom. Isaacov sačuvani opus, pretežno u stilu višeglasja (2 do 6 glasova), sastoji se od 36 misa, niza zasebnih misnih stavaka, dvaju monumentalnih svezaka Choralis Constantinus (mise i moteti; tiskano 1550–55. u Nürnbergu), 76 moteta, devedesetak svjetovnih vokalnih i instrumentalnih skladbi te 40 skladbi intabuliranih za orgulje i lutnju. Dok je u crkvenoj glazbi tradicionalno orijentiran, u svjetovnim pjesmama skladanima na talijanske, francuske i njemačke tekstove očituje se jasan utjecaj suvremene talijanske homofonije s početka XVI. stoljeća te njemačkog Lieda.
