istraživački sateliti

ilustracija
ISTRAŽIVAČKI SATELITI, satelit Genesis: 1. kolektori za prikupljanje čestica, 2. poklopac modula, 3. sunčane baterije, 4. elektrostatsko zrcalo

istraživački sateliti, umjetni sateliti namijenjeni znanstvenim istraživanjima bližeg i daljnjega Zemljina okružja, primjerice gornjih slojeva Zemljine atmosfere, njezina magnetskog polja, istraživanju drugih nebeskih tijela, svemirskoga prostora među njima, kozmičkoga zračenja i dr. Razlikuju se prema vrsti istraživanja za koje su namijenjeni, a zbog toga i po konstrukciji, masi i znanstvenoj opremi. Staze (putanje) tih satelita također su različite, od onih udaljenih 150 km od Zemljine površine (nestabilne putanje na samom rubu gornjih slojeva atmosfere), pa sve do staza između Zemlje i Sunca na oko 1,5 mil. km od Zemljine površine.

Prvi istraživački satelit bio je Sputnik 3, lansiran 15. svibnja 1958. u tadašnjem SSSR-u. Taj je satelit u povodu Međunarodne geofizičke godine proveo složena mjerenja tlaka i sastava gornjih slojeva atmosfere, Zemljina magnetskoga i elektrostatičkoga polja, kozmičkoga zračenja, broja udara mikrometeorita i dr.

Istraživački sateliti koriste se pojedinačno, ali i u skupinama. Tako je npr. 2001., u organizaciji Europske svemirske agencije, lansirana skupina od četiriju satelita iz serije Cluster radi istraživanja interakcije Sunčeva zračenja sa Zemljinim magnetskim poljem. Ti se sateliti oko Zemlje kreću na udaljenosti između 19 000 km i 119 000 km. Istraživački sateliti GRACE djeluju također u skupini, a kao zajednički projekt Njemačke i SAD-a istražuju lokalne varijacije u Zemljinu gravitacijskom polju. Taj par satelita, međusobno udaljenih 220 km, leti u polarnoj stazi (putanji) na visini od 496 km. Istraživanje se provodi preciznim mjerenjem promjena njihova međusobnoga položaja (otkrivaju se čak i promjene njihove udaljenosti od 10 μm).

Izmjereni se podatci na Zemlju najčešće šalju telekomunikacijskim sustavima, ali mogu stići i posebnim modulom. Tako se, primjerice, na američkom istraživačkom satelitu Genesis, lansiranome 2001., uzorci čestica koje stižu sa Sunca (Sunčev vjetar) prikupljaju kolektorima načinjenima od vrlo čistih silicijevih pločica. Predviđeno je da se 2004. uzorci spuste na Zemlju modulom, koji će, nakon kočenja u atmosferi i otvaranja padobrana, u letu prihvatiti helikopteri.

Osim istraživačkih satelita isključivo znanstvene namjene, znanstvenoistraživačka oprema često se postavlja i na umjetne satelite s drugom osnovnom funkcijom, primjerice na satelite namijenjene daljinskim istraživanjima te na svemirske sonde koje istražuju prostor oko drugih planeta Sunčeva sustava.

istraživački sateliti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28006>.