struka(e):

Ivano-Frankivsk (Ivano-Frankivs’k/Івано-Франківськ [ivа'no frаnki'ws’k], ruski Ivano-Frankovsk/Ивано-Франковск [iva'nə franko'fsk]), grad u predgorju Istočnih Karpata, zapadna Ukrajina; 237 686 st. (2020). Upravno je središte istoimene oblasti te privredno i kulturno središte karpatske regije Ukrajine. Jači gospodarski rast bilježi u drugoj polovici XIX. st., osobito nakon izgradnje željezničke pruge (1866), a u prvoj polovici XX. st. razvija se u industrijsko (lokomotive i željeznički vagoni, rafinerija nafte, strojograđevna i drvna industrija) središte poljske Galicije. Trgovačkoj funkciji grada pridonosi položaj na cesti i željezničkoj pruzi, koja preko 931 m visokoga prijevoja Jablonica povezuje zapadnu Ukrajinu s dolinom Tise (Madžarska). Razvijena je strojogradnja (osobito strojevi i oprema za preradbu nafte i prirodnoga plina), kemijska, elektrotehnička, kožarska, drvna, staklarska i prehrambena industrija, destilerija. Ima više sveučilišta (Prikarpatsko nacionalno sveučilište, tehničko sveučilište za naftu i plin, medicinsko i dr.) i druge visoke škole, kazališta, zavičajni (u zgradi nekadašnje vijećnice) i druge muzeje. Sačuvane su župna crkva iz 1672–1703 (danas muzej umjetnosti), nekadašnji isusovački kolegij i barokna Armenska crkva iz XVIII. st., grkokatolička katedrala iz XVIII. st., ostatci obrambenih zidina i palača Potocki iz XVII. st., i dr. Međunarodna (od 1992) zračna luka. – Osnovao ga je 1662. pod nazivom Stanisławów krakovski kaštelan kao utvrdu za obranu od Krimskih Tatara i Kozaka. Od 1772. pod habsburškom (austrijskom) vlašću (kao Stanislau), od 1919. ponovno poljski. U sastav SSSR-a dolazi 1939. (kao Stanislavov/Stanislaviv, od 1944. Stanislav); današnje ime dobio 1962. Sve do II. svjetskog rata imao je složen etnički sastav (Poljaci, Židovi, Ukrajinci, Armenci).

Citiranje:

Ivano-Frankivsk. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ivano-frankivsk>.