Ives [ạivz], Charles Edward, američki skladatelj (Danbury, 20. X. 1874 – New York, 19. V. 1954). Potomak stare američke obitelji iz Nove Engleske. Prvu glazbenu poduku dobio od oca i u okružju izvorne američke puritanske tradicije, a studij glazbe završio je na Yaleu (kompozicija kod O. W. Parkera). Profesionalni je život proveo kao agent i jedan od ravnatelja Mutual Life Insurance Company u New Yorku, ne želeći ostvariti karijeru profesionalnoga glazbenika. Većina Ivesovih najznačajnijih skladbi nastala je između 1898. i 1918. izolirano, bez poznavanja suvremenih glazbenih strujanja, pa je ostala neizvedena sve do početka 1930-ih, dijelom zbog iznimnih izvedbeno-tehničkih teškoća. Puno priznanje Ives je doživio tek nakon II. svjetskog rata, kada je za svoju treću simfoniju dobio Pulitzerovu nagradu 1947. i kada mu je 1954. Sveučilište Yale dodijelilo počasni doktorat. Ives kao skladatelj zauzima jedinstveno mjesto u povijesti glazbe XX. st. Anticipirao je avangardne skladateljske tehnike poput četvrttonske glazbe, poliritmike, politonalitetnosti i dodekafonije prije njihovih potvrđenih europskih izumitelja (A. Haba, I. Stravinski, A. Schönberg i dr.). Njegova glazbena estetika pod snažnim je utjecajem kombinacije američke transcendentalne filozofije s korijenima u XIX. stoljeću i tradicionalnih vrijednosti američke svakodnevice. Ivesov opus sastoji se od djela za simfonijski orkestar (uvertire, simfonije), za komorni orkestar i glazbeno kazalište, marševa za različite sastave, komorne glazbe (kvarteti, sonate, kratki stavci), djela za glasovir (marševi, sonate) i orgulje (preludiji, fuge i dr.), zborskih skladbi (himne, anthemi, pjesme uz pratnju orkestra i bez nje) i tzv. partsongs te od 150 i više solo pjesama. Pisao je i glazbene eseje. Najpoznatije su Ivesove skladbe Concord Sonata za glasovir (1910–15), četvrta simfonija (1909–16) te popularno orkestralno djelo Tri mjesta u Novoj Engleskoj (Three Places in New England, 1903–14) i Centralni park u tami (Central Park in the Dark, 1906).
