Jakob iz Liègea [~ l·jε:ž~] (latinizirano Jacobus Leodiensis), flamanski glazbeni teoretičar (Liège, oko 1260 – Liège, oko 1330). Studirao filozofiju i teologiju u Parizu, gdje je živio neko vrijeme. Vjerojatno mu je bio učitelj Petrus de Cruce. Živio i djelovao pretežno u rodnome gradu. Poznat je isključivo po djelu Zrcalo glazbe (Speculum musicae), dovršenome malo prije smrti, najdužem sačuvanom srednjovjekovnom traktatu o glazbi (521 poglavlje u sedam knjiga). U njemu Jakob vrlo konzervativno, u duhu Boetija, raspravlja o starogrčkoj harmoniji te, slijedeći Guida iz Arezza i Franka iz Kölna, o crkvenim načinima, diskantu i menzuralnoj glazbi zauzimajući se za tradiciju i ne pokazujući razumijevanje za nadolazeći stil ars nova.
