STRUKE:

Jonski otoci

Jonski otoci, otočje i istoimena regija (Iónia Nēsiá) u Jonskome moru, uz zapadnu obalu Grčke; 2307 km², 207 855 st. (2011). Otoci se dijele na sjevernu skupinu, s glavnim otokom Krfom, i na južnu skupinu, s većim otocima Lefkadom, Kefalonijom i Zakintosom (Zakint). Pretežno su goroviti; najviša je Kefalonija (1628 m). Građeni su od fliša i vapnenca; razvijeni su krški oblici. Klima je mediteranska. U vegetacijskome pokrovu prevladava makija. Obradivo tlo nalazi se u udolinama, gdje se uzgaja maslina, vinova loza, žitarice, agrumi i duhan. Ovčarstvo; ribolov. Razvijen je turizam. Upravno i najveće središte je Krf (Kérkyra). – U II. tisućljeću pr. Kr. otoke su kolonizirali Mikenjani, u VIII. st. pr. Kr. Grci, a 229. pr. Kr. Iliri. Od 219. do 146. pr. Kr. otoci su postupno ušli u sastav Rimskoga Carstva kao dijelovi provincija Makedonije i Epira. Od kraja IV. st. bili su u sastavu Istočnorimskoga Carstva, poslije Bizantskoga Carstva. Bizantski car Leon (Lav) VI. Mudri uspostavio je oko 890. na Jonskim otocima temat Kefaloniju. Od XI. st. otoci su bili naizmjence u vlasti sicilijanskih Normana, Latinskoga Carstva, Epira, Kraljevstva Obiju Sicilija, anžuvinskoga Napuljskoga Kraljevstva i Mletačke Republike. Godine 1479. Osmanlije su osvojili Kefaloniju, Zakintos, Lefkadu i Itaku, ali su ih tijekom XV. i XVI. st. zaposjeli Mlečani. Nakon propasti Mletačke Republike (1797) na otocima je uspostavljena Republika Jonskih otoka (1800–07), sa središtem u Krfu (Heptanez), koja je pripala Francuskoj (1807–15). Odlukom Bečkoga kongresa 1815. bio je uspostavljen britanski protektorat (Sjedinjene države Jonskih otoka); 1864. sporazumom između Velike Britanije i Grčke otoci su predani Grčkoj. Za I. svjetskoga rata sile Antante imale su na njima vojno-pomorska uporišta, a tijekom II. svjetskoga rata bili su pod talijanskom (1941–43) i njemačkom okupacijom (1943–44).

Jonski otoci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29311>.