struka(e): lingvistika i filologija | etnologija

Kabardinci, kavkaski narod; oko 490 000 pripadnika u Kabardino-Balkariji (Ruska Federacija), gdje čine 57,2 % stanovništva. Još 80-ak tisuća živi ih u susjednim područjima. Jedan su od starosjedilačkih naroda Kavkaza, blisko srodni Adigejcima i Čerkezima. Po vjeri su većinom muslimani suniti. Tradicionalno su se bavili poljodjelstvom i stočarstvom, a posebice su bili poznati kao konjogojci. Danas zaposleni i u industriji. Nakon ruskog osvajanja Kavkaza u drugoj polovici XIX. st. velik se broj Kabardinaca, kao i pripadnika ostalih kavkaskih muslimanskih naroda, iselio u Osmansko Carstvo; njihovi potomci danas žive u Turskoj, Siriji, Jordanu i dr.

Jezik. Kabardinski pripada porodici sjeverozapadnih kavkaskih jezika (ili abhasko-adigejskoj). Njime govori između 150 i 320 tisuća ljudi u kavkaskim republikama u južnoj Rusiji (u Kabardino-Balkariji oko 305 000, te još 50-ak tisuća u Karačajevo-Čerkeziji, Adigeji te u Krasnodarskom i Stavropoljskom kraju Sjeverne Osetije; svi deklarirani Kabardinci nisu ujedno i govornici kabardinskoga jezika). Ima 3 vokala i iznimno bogat konsonantizam (aspirirani, glotalizirani, palatalizirani, labijalizirani konsonanti, pa i konsonanti s kombinacijom dviju takvih značajki). Do 1923. pisao se prilagođenim arapskim pismom, zatim od 1923. do 1937. latiničkim, od 1937. piše se prilagođenom ruskom ćirilicom.

Citiranje:

Kabardinci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kabardinci>.