kabinet (franc. cabinet: pokrajna sobica).
1. Radna soba. Izraz kabinetski označava istraživanje suprotno terenskomu radu ili djelo odvojeno od realnosti, kao rezultat pukoga teoretiziranja.
2. Prostorija sa zbirkom pomagala namijenjena praktičnoj nastavi.
3. Zbirka dragocjenosti i rijetkosti unutar kulturne ili muzejske ustanove. Prvi kabineti takva tipa osnivali su se u XVII. i XVIII. st. u Francuskoj.
4. Vrsta pokućstva, ormar sastavljen od niza ladica i pretinaca zatvorenih parom vratnica. Luksuzni dio pokućstva ukrašen intarzijama, namijenjen čuvanju nakita, pisama te različitih zbirki (novca, porculana). Nastao u Italiji u razdoblju renesanse.
5. U ustavnom pravu, izraz za tijelo izvršne vlasti, vladu ili ministarsko vijeće; službe koje djeluju u sastavu najviših državnih organa (kabinet predsjednika republike, kabinet predsjednika parlamenta, kabinet premijera, kabinet ministra i dr.). Izrazom kabinetska vlada označava se oblik vlade različitih parlamentarnih i predsjedničkih sustava. U parlamentarnim sustavima, po ovlaštenju monarha, odnosno šefa države, predsjednik vlade (prvak većinske stranke) imenuje članove kabineta, odnosno članove vlade, tj. ministre i njihove pomoćnike. U Velikoj Britaniji uspostavlja se kabinet, uže tijelo koje je izdvojeno iz vlade, ima posebne ovlasti, određuje unutarnju i vanjsku politiku države; kabinet čine premijer i ministri glavnih resora. U SAD-u kabinetom rukovodi predsjednik države, a čine ga ministri; u Francuskoj kabinetu predsjedava predsjednik Ministarskoga vijeća. – Koalicijski kabinet, vlada koja je sastavljena od više stranaka. – Kabinet u sjeni uspostavlja parlamentarna oporba; čine ga vođe oporbe i njihovi suradnici.
