STRUKE:

Kaboga

Kaboga (Caboga, Chaboga, Caboxich, Kabožić, Kabužić), dubrovačka vlastelinska obitelj. Spominje se u dokumentima od XIII. st., kada su mnogi njezini predstavnici sudjelovali u upravi grada i Republike. Prvi su poznati članovi obitelji Juraj (Đuro, u. prije 1282) te njegovi sinovi Ivan, Miho, Marin i Vlaho, rodonačelnici triju grana te obitelji. Pripadnici sljedećega naraštaja, osobito Marinova grana obitelji, isticali su se u javnom životu grada, obnašali istaknute dužnosti te bili članovi Vijeća umoljenih i Maloga vijeća. Potomci Vlaha Jurjeva u XIV–XV. st. uspješno su se uključili u trgovinu žitom. Grana obitelji potekla od Mihe tek je u XV. st. došla do izražaja, kada su se sinovi Ivana (Điva) Junijeva, Nikola i Luka, uključili u trgovinu. Njihove poslovne knjige najstariji su sačuvani dokumenti te vrste u Dubrovniku i danas se čuvaju u tamošnjem Državnom arhivu pod naslovom Trgovačka knjiga Nikole i Luke Kaboge iz 1426 (Libro di negocio di Nicolo e Luca Caboga 1426) i Poslovna knjiga trgovačkoga društva Nikole i Luke Kaboge koja započinje s godinama 1437–1438 (Giornale del Libro della Compagnia di Nicolo e Lucha de Chaboga et comenca nell’anno 1437–1438). U XVI. st. djelovao je Euzebije (u. 1594), prior benediktinskoga samostana na Mljetu te pisac izgubljene povijesti Dubrovnika na latinskom jeziku. U istome stoljeću bio je utjecajan crkveni pravnik i pjesnik Marin, a u XVII. st. istaknuo se diplomat Marojica. God. 1817. obitelji je potvrđeno austrijsko plemstvo, a 1833. braća Bernard (general topništva) i Vlaho Filip stekli su grofovski naslov. Od kraja XIX. st. matične knjige Dubrovnika više ne bilježe članove ove obitelji.

Kaboga. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29699>.