kalokagatija

kalokagatija (grčki ϰαλοϰἀγαϑία: čestitost, vrlina), ideal starogrčke izobrazbe i filozofije koji se sastoji u skladu lijepoga (ϰαλóν) i dobroga (ἀγαϑóν). Odgojni ideal starih Grka, poglavito u Ateni, sastojao se u skladnome razvoju tjelesno lijepa i duševno dobra čovjeka. Postizao se vježbanjem tijela (tjelesni odgoj) i razvijanjem uma i srca (intelektualni, estetski i moralni odgoj). Zahvaljujući Ksenofanu kalokagatija je postala središnjim ciljem »popularnoga morala«, a kod sofista se njime smjeralo na poboljšanje cjelokupne osobe. Prema Platonu, ideja dobra najviša je ideja, ali se ona ozbiljuje tek znanjem o dobru, koje je izvor krjeposna djelovanja. Aristotel ide još dalje i pod ovim izrazom razumijeva zbirni pojam koji obuhvaća sve krjeposti i koji je istodobno kruna svake krjeposti. Ideju kalokagatije u XVII. st. ponovno zastupa A. A. C. Shaftesbury koji naglašava njezine etičko-estetičke implikacije, tj. smatra da su dobrota i ljepota kao jedinstvo ne samo atributi čovjeka i svijeta stvarî nego i samoga društva (npr. »lijepo društvo«) koje počiva na proporciji, simetriji itd. Potom se izraz kalokagatija više koristio u estetičkim razmatranjima XVIII st. pa je izgubio svoje izvorno etičko i političko značenje.

kalokagatija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30002>.