struka(e): povijest, hrvatska | likovne umjetnosti

Kamensko, dio Karlovca 5 km jugoistočno od središta grada. Postojanje antičkoga naselja potvrđuje niz arheoloških nalaza. Kamesnko se prvi put spominje u srednjovjekovnim izvorima 1261. kao posjed (Kemynuchka terra) te ponovno 1263 (Kemenchke terra). God. 1311. vrela navode distrikt Goricu, kojemu je pripadao posjed Kamensko (Camnicha terra in districtu de Gorycha). Od 1369. Kamensko je bilo u vlasništvu obitelji Frankapan; 1404. Katarina Frankapan utemeljila je pavlinski samostan sv. Marije Snježne, koji su zajedno s naseljem popalili Turci oko 1451. God. 1463. spominju se crkva i samostan pustinjaka (pavlina) u Kamenskom (ecclesia et claustrum heremitarum in Kamenszka). Pavlini su se povukli oko 1573. u Svetice; vrativši se 1648., barokizirali su napuštenu crkvu i samostan te ostali ondje do ukinuća reda 1786. U crkvi se nalaze zidne slike Gabrijela Tallera (XVIII. st.) i bogata barokna oprema (glavni i bočni oltari, propovjedaonica, kipovi, crkveni namještaj i posuđe, relikvijariji i barokne slike), a iz XIX. st. zidne su slike Fridrika Hamelića. Crkva i samostan teško su oštećeni u agresiji na Hrvatsku 1991–92.

Citiranje:

Kamensko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kamensko>.