Kamenjev (Kamenev) [ka'm’in’if], Lev Borisovič (pravo prezime Rozenfeld), sovjetski političar (Moskva, 22. VII. 1883 – Moskva, 25. VIII. 1936). Član Ruske socijaldemokratske radničke partije od 1901; nakon njezina rascjepa (1903) priključio se boljševicima. Od 1908. do 1913. živio u emigraciji. Zbog toga što je boljševičkim zastupnicima u Dumi naredio da glasaju protiv ulaska Rusije u rat bio je u studenome 1914. prognan u Sibir. Nakon Veljačke revolucije 1917. došao je u Petrograd i zajedno s G. J. Zinovjevim i ostalima istupao protiv prijedloga V. I. Lenjina za oružani ustanak (revoluciju). Unatoč tomu izabran je u prvi Politbiro (1917). Od 1918. predsjednik moskovskoga sovjeta, a od 1919. potpredsjednik sovjeta narodnih komesara (vlade). Za Lenjinove bolesti (od 1922) sa Zinovjevim i J. V. Staljinom činio je vladajući trijumvirat koji se prvo politički obračunao s L. Trockim. Ubrzo se Staljin okrenuo protiv njega i Zinovjeva (1925). Kako su se zajedno s Trockim pokušali suprotstaviti Staljinu, Kamenjev je bio 1926. uklonjen sa svih dužnosti, a 1927. isključen iz članstva Svesavezne komunističke partije (boljševika). Ponovno je bio primljen u partiju 1928., ali je 1932. po drugi put bio isključen. U jeku Staljinovih progona, 1936., bio je optužen za pripremanje akcija protiv sovjetskih vlasti i za služenje stranim silama te smaknut.
