Kamniško-Savinjske Alpe (Kamniške Alpe, Savinjske Alpe, Kamniške i Savinjske Alpe), planinska skupina na krajnjem istočnom dijelu Južnih vapnenačkih Alpa u Sloveniji. Naziv Kamniške Alpe dobile su po njemačkom nazivu Steiner Alpen (XVIII. st., njemački Stein: kamen), a naziv Savinjske Alpe po rijeci Savinji (XIX. st.). Leže između Karavanka na sjeveru i posavskoga gorja na jugu. Građene su pretežno od trijaskih vapnenaca i dolomita. Doline rijeka Kokre i Savinje dijele Kamniško‑Savinjske Alpe na tri dijela: zapadni (Storžič, 2132 m), istočni (Raduha, 2062 m) i srednji (Grintavec, 2558 m). Ravnjaci, obrasli slabom travom, dopiru do visine od 2000 m; krševiti su (škrape, ponikve i dr.) i bez vode. Krški se izvori nalaze tek na njihovu podnožju (Kamniška Bistrica, Savinja). U višim područjima, osobito na osojnim stranama, snijeg se održi do kasnog ljeta. Za srednji dio Kamniško‑Savinjskih Alpa značajne su glacijalne doline u izvorištu Kokre i Savinje (Logarska dolina i dr.). Na visini od 2100 m sačuvao se mali ledenjak (sjeverne padine Skute i Kranjske Rinke), posljednji u Kamniško‑Savinjskim Alpama. Naseljenost je znatna. Pojedina naselja sežu i iznad 1000 m; najviše oko 1300 m. Važne su privredne grane stočarstvo i iskorištavanje šuma (šume prekrivaju 2/3 gorja). Visokoplaninski pašnjaci služe za ispašu ovaca; u nižim se planinskim dijelovima uzgajaju goveda. U svezi s vrlo jakim turizmom podignute su žičare (Krvavec, Velika planina, Golte).
