Kanižlić, Antun

ilustracija
KANIŽLIĆ, Antun, Sveta Rožalija, Beč, 1780.

Kanižlić, Antun, hrvatski pjesnik (Požega, između 5. i 9. XI. 1699Požega, 24. VIII. 1777). Školovanje započeo u isusovačkoj gimnaziji u Požegi, a nastavio u Zagrebu, nakon čega je nekoliko godina učiteljevao u Varaždinu i Zagrebu. Potom je studirao teologiju u Grazu i u Trnavi. Neko je vrijeme bio propovjednik i kateheta u Zagrebu, Požegi, Osijeku, Petrovaradinu i Varaždinu. Od 1752. do smrti živio u Požegi. Autor je više nabožnih, vjersko-poučnih djela, dijelom izvornih a dijelom prevedenih, koja je objavio u zrelim godinama, iako su vjerojatno nastajala prije. Za života je objavio pet knjiga vjerskoga, moralno-prosvjetiteljskoga značaja: Bogoljubstvo na poštenje sv. Franceska Saverije, družbe Isusove (1759), Utočište Blaženoj Divici Mariji ugodno i prijetno a nami vele koristno i potribito (1759), Primogući i sardce nadvladajući uzroci s kripostnimih podpomoćmah za ljubiti Gospodina Isukarsta spasitelja našega (1760), Bogoljubnost molitvena na poštenje prisvete Trojice jedinoga Boga, blažene divice Marije i svetih (1766) i Mala i svakomu potribna bogoslovica to jest nauk kerstjanski (1773), koja je doživjela pet izdanja za Kanižlićeva života i bila najpopularnije njegovo djelo. U tim se nabožnim knjigama zanimljivošću izdvaja duhovna lirika, nastala u ozračju isusovačke pobožnosti, koju odlikuje obilna uporaba baroknoga ornatusa, što Kanižlićev književni rad izdvaja od ostatka produkcije u onodobnoj Slavoniji. Nakon Kanižlićeve smrti objavljena su još dva njegova djela: polemički spis o uzrocima rimsko-bizantskog vjerskog spora usmjeren protiv pravoslavlja Kamen pravi smutnje velike iliti početak i uzrok istiniti rastavljenja crkve Istočne od Zapadne (1780) i religiozni spjev Sveta Rožalija, panormitanska divica (1780). Sveta Rožalija, jedino opsežnije Kanižlićevo pjesničko djelo, u četiri pjevanja pripovijeda o životu Rozalije, svetice koja napušta dvor svojih roditelja i zaručnika i odlazi u pustinju. Iako se Kanižlić ne oslanja potpuno na dubrovačke barokne religiozne poeme, i u Svetoj Rožaliji i u duhovnoj lirici vidljivi su tragovi dubrovačkoga baroka, a osobito Suza sina razmetnoga I. Gundulića i Uzdaha Mandalijene pokornice I. Đurđevića. No dok se u duhovnoj lirici zamjećuje bogat barokni ornatus, u Rožaliji se zamjećuju i tragovi srednjovjekovne poetike, a gustoća barokne ornamentacije gubi se pred modernijim rokokoom. Upravo ti elementi i izrazita baroknost njegove duhovne lirike svrstavaju ga među zanimljivije slavonske književnike XVIII. st. Kanižlić je ujedno i jedini pravi, iako zakasnjeli, predstavnik baroka u Slavoniji. Da nije bilo njega, iz slavonske dionice hrvatske književnosti barok bi izostao.

Kanižlić, Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30208>.