struka(e):
Kantoci, Ksenija
hrvatska kiparica
Rođen(a): Trebinje, BiH, 9. VII. 1909.
Umr(la)o: Zagreb, 6. IX. 1995.
ilustracija
KANTOCI, Ksenija, Žena iz Zagore, 1958.

Kantoci, Ksenija, hrvatska kiparica (Trebinje, BiH, 9. VII. 1909Zagreb, 6. IX. 1995). Završila tečaj medaljarstva kod I. Kerdića 1932–33., a potom i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1937 (F. Kršinić). U psihološki izraženim portretima realistične koncepcije (Nevenka Đorđević, 1953; Frane Šimunović, 1955–65) zamjetna je usmjerenost prema redukciji oblika i sažimanju volumena, što je podjednako zastupljeno i unutar ciklusa Žene iz Zagore. Postupak reduciranja mase polovicom 1960-ih doveo je do gotovo potpunog odvajanja od realnoga predloška (Bista žene, 1956). Uz do tada prevladavajuću terakotu počela je sve češće upotrebljavati drvo. Tijekom 1970-ih monolitni, arhetipski oblici, motivom gotovo uvijek vezani uz ljudsku figuru, dobivaju razigranu konturu, pa im se počinje rastvarati središnja dominantna, zatvorena jezgra (Igra, 1973–75; Jahačica, 1974–76), što rezultira slabljenjem tektonike volumena. To dinamiziranje cjelovita oblika posebice dolazi do izražaja u skulpturama malih dimenzija, koje je radila u terakoti, bronci i drvu (Orfej, 1976–80; Sizif, 1976–81; Dimnjak ili Suđenice, 1980–84). Paralelno sa skulpturama ostvarila je i crtački opus, koji se njima karakterno i sadržajno upotpunjuje. Autorica je spomen-obilježja u Gomirju (1956). Dobila je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1984).

Citiranje:

Kantoci, Ksenija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kantoci-ksenija>.