kapara (tal. caparra, od capo: glava, početak i arra: jamstvo, doslovno: početak jamstva), iznos novca ili određena količina zamjenjivih stvari koju u času sklapanja ugovora jedna strana daje drugoj kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će obveza biti ispunjena. Kada se obveza ispuni, kapara se uračunava u činidbu ako je istovrsna, a ako nije, mora se vratiti. Vratiti se mora i ako dođe do neispunjenja ugovora, osim kada je za to odgovorna samo jedna strana. U tom slučaju protustranka ima pravo izbora hoće li ustrajati na izvršenju ugovora ili će ga jednostrano raskinuti time što će zadržati kaparu koju je primila, ili pak zahtijevati povrat dvostruke kapare, ako je ona bila dala kaparu. Po hrvatskom pravu kapara ne daje pravo stranci, koja je kaparu dala, da jednostrano odustane od ugovora time što će kaparu prepustiti protustranci; to se može samo ako je uz kaparu ugovoreno i pravo odustajanja od ugovora, pa se onda kapara smatra odustatninom.
