kapciozno pitanje (lat. captiosus: lukav, varav), u pravu, lukavo ili varavo pitanje kojim se onaj kojemu se ono postavlja nastoji navesti da dade odgovor kojim on, i protivno svojoj volji, izravno ili neizravno, potvrđuje neku činjenicu. Pitanje se postavlja tako da se polazi od pogrješne pretpostavke kako je upitani već priznao neku činjenicu ili da je ona dokazana na drugi način, pa mu se postavlja pitanje koje dalje slijedi iz tako pretpostavljene premise. Npr., okrivljenik, koji nije priznao da je žrtvu izbo nožem, zaskoči se pitanjem gdje je i kamo je sklonio nož. Posebno u kaznenom postupku postoji opasnost da se osobe, koje se preslušavaju, postavljanjem kapcioznih pitanja navedu da protivno svojoj volji priznaju ili potvrde neku činjenicu, bez obzira na to odgovara li to istini. Kako bi se uklonila opasnost koja odatle prijeti za utvrđivanje istine u postupku i spriječile moguće zloporabe, moderni kazneni postupci ne dopuštaju postavljanje kapcioznih pitanja okrivljeniku, svjedoku i vještaku.
