Karaman, Ljubo, hrvatski povjesničar umjetnosti i konzervator (Split, 15. VI. 1886 – Zagreb, 19. IV. 1971). Studirao u Beču, gdje je doktorirao iz povijesti umjetnosti kod M. Dvořáka i J. Strzygowskoga (1920). Zajedno s F. Bulićem organizirao je i vodio u Splitu konzervatorsku službu za Dalmaciju (od 1926), a u Zagrebu je bio ravnatelj Konzervatorskoga zavoda za cijelu Hrvatsku (1941–50). Od 1965. član JAZU (danas HAZU). Godine 1964. dobio je Nagradu za životno djelo.
Težište njegova znanstvenoga istraživanja bili su spomenici Dalmacije od antike do baroka, a proučavao je i spomenike kontinentalne Hrvatske i Istre. U mnogobrojnim člancima u dnevnome tisku popularizirao je spomeničku baštinu Hrvatske. U svojim je radovima iznio tvrdnju da Dioklecijanova palača nije castrum već kasnorimska rezidencija, izgrađena na helenistički način i u jednome mahu (Palača cara Dioklecijana, 1927., s F. Bulićem). U djelu Iz kolijevke hrvatske prošlosti (1930) postavio je temelje starohrvatskoj arheologiji i razračunao se s pristašama različitih teza o predromaničkoj umjetnosti u Dalmaciji. Otklanjajući langobardsku i bizantsku tezu o podrijetlu pleterne ornamentike, uočio je inačice s regionalnim diferencijacijama, različite od pletera na italskome tlu, s kojima je ta skulptura u nas bila povezana. Prvi je sistematizirao grobove starohrvatskoga doba i predmete iz njih (nakit, mačeve, ostruge) te je time dao cjelovitu sliku toga razdoblja. Iz doba slobodnih komuna u XIII. stoljeću obradio je djela dvojice istaknutih majstora, Buvine i Radovana. U umjetnosti XV. i XVI. stoljeća naglasio je osebujnost gotičko-renesansnih prijelaznih oblika. U nekoliko je navrata sumirao rezultate u sintetičkim pregledima umjetnosti Dalmacije (Pregled umjetnosti u Dalmaciji, 1952). Revidirao je niz mišljenja o umjetnosti sjeverne Hrvatske i Slavonije, napose ona o zagrebačkoj katedrali. Uočio je slavenski udio u umjetničkim spomenicima Istre i naglašavao utjecaje iz Italije i alpskoga područja. Osobita mu je zasluga što je pojmovima u umjetničkom razvoju pojedinih regija u Hrvatskoj, granični i periferni, dao pozitivno značenje.
