Karlo I., kralj Engleske, Škotske i Irske od 1625 (Dunfermline Castle, 19. XI. 1600 – London, 30. I. 1649). Sin Jakova I. Za njegove vladavine vodila se borba između apsolutističkoga kralja i Parlamenta, politički ojačanoga građanstvom i novim plemstvom. Raspustivši Parlament, samostalno je vladao od 1629. do 1640. uz pomoć savjetnika grofa T. W. Strafforda i canterburyjskog nadbiskupa W. Lauda. Zbog Laudova pokušaja da se u Škotskoj 1637., umjesto prezbiterijanskoga (kalvinističkog), uvede anglikanski crkv. poredak (trebao je biti nametnut anglikanski Book of Common Prayer), Karlo I. bio je prisiljen 1640. sazvati tzv. Dugi parlament, koji je zahtijevao i uspio da se – kao veleizdajnici – smrću kazne Strafford (1641) i Laud (1645) te da u poreznim pitanjima odlučuje Parlament a ne kralj. Napeto stanje između kralja i Parlamenta bilo je pogoršano nemirima seljaka. Ubrzo su nastala dva tabora, rojalistički i antirojalistički. God. 1643. Karlo je Parlamentu objavio rat. Kada je vodstvo vojske Parlamenta od neodlučnoga lorda Essexa preuzeo O. Cromwell, kraljeva je vojska pretrpjela niz poraza, a kralj je bio uhvaćen, osuđen na smrt i pogubljen. Potom je proglašena republika pod nazivom Commonwealth (1649–60).
