Karlo II., kralj Engleske, Škotske i Irske (London, 29. V. 1630 – London, 6. II. 1685). Sin Karla I. Stuarta. Od 1646. živio u Francuskoj, 1650. došao u Škotsku i pokušao vratiti krunu. Kao kralj Škotske (1651) bio je potučen od O. Cromwella, pa je pobjegao u Francusku. Godine 1660. bio je proglašen i za kralja Engleske i Irske. Izazvao nezadovoljstvo zbog svojega nemoralna života, naklonjenosti katolicima i popustljivosti prema Francuzima, te zbog prodaje Dunkerquea Luju XIV. (1662). Godine 1672. objavio je Deklaraciju o toleranciji prema katolicima i puritancima, ali ju je – prisiljen od Parlamenta – poništio (Test act, 1673) u korist anglikanaca, čime je katolicima bio zabranjen pristup javnim službama. Godine 1679. zakonom Habeas corpus dao građanske slobode, a 1681. treći put raspustio Parlament, u kojem su se pojavile dvije protivničke stranke: vigovci i torijevci. Od tada je vladao apsolutistički, oslanjajući se na torijevce. Njegova žena Katarina od Bragançe donijela mu je 1661. u miraz, među ostalim, i grad Bombay, čime je započelo englesko i britansko gospodstvo u Indiji.
