Karlo X., francuski kralj od 1824. do 1830 (Versailles, 9. X. 1757 – Gorizia/Gorica, 6. XI. 1836). Kao princ od Artoisa emigrirao 1789., bio vođa francuskih rojalističkih emigranata protiv Francuske revolucije. Godine 1814. vratio se i stao na čelo »ultrarojalista«, koji su tražili apsolutističku monarhiju i uspostavljanje prijašnjih plemićkih povlastica. Nakon smrti brata Luja XVIII. (1824) postao je kralj i vodio apsolutističku politiku, uz potporu dijela svećenstva i plemstva, kojemu je pokušao isplatiti golemu odštetu za zemlju što im je u Revoluciji bila zaplijenjena. Raspustio je nepokornu Državnu stražu, dvaput je raspustio nepoćudni parlament, izmijenio izborni zakon, ograničio slobodu tiska. Kada se Pariz dignuo na ustanak (Srpanjska revolucija, 1830), Karlo je abdicirao u korist unuka vojvode od Bordeauxa; emigrirao je u Škotsku, neko vrijeme živio u Pragu, umro u Gorici.
