kartvelski jezici (južnokavkaski jezici), porodica jezika koji se govore na području južnog Kavkaza (Gruzija, Turska) te Irana. Obuhvaća: gruzijski, kao kulturnopovijesno i po broju govornika najznačajniji (stara pismenost, od V. st.), lazski, mingrelski i svanski, s time da se laszki i mingrelski kadšto promatraju kao zanska narječja, a svanski se osjetno razlikuje od ostalih. Vokalske alternacije u kartvelskim jezicima slične su indoeuropskima, konsonantski sustavi su bogati, u nekima od kartvelskih jezika moguće su suglasničke skupine na početku riječi od 6 suglasnika. Svi kartvelski jezici poznaju opoziciju između nominativa i ergativa, ali se oznaka ergativa od jezika do jezika razlikuje. Ne poznaju imenske razrede ni ne razlikuju gramatički rod. Kod prijelaznih glagola morfološki se izražava (prefiksima i sufiksima) lice subjekta i lice objekta (polipersonalni glagol). Glagol ima tri osnove: prezentsku, aoristnu i perfektnu. Kod glagola se pasivni oblici oponiraju aktivnima. Glagolski prefiksi (preverbi) imaju mjesnu i aspekatsku vrijednost (kao u slavenskom i, donekle u litavskome). Vrlo je razvijena hipotaksa. Za razliku od drugih kavkaskih jezika, koji toga nemaju, kartvelski jezici imaju odnosne zamjenice i priloge te zavisne veznike, što su možda razvili pod indoeuropskim utjecajem.
