STRUKE:

katapult

ilustracija
KATAPULT za izbacivanje zrakoplova

katapult (njem. Katapult < lat. catapulta < grč. ϰαταπέλτης: bacalo, bacač). 1. U vojnoj tehnici, naziv kojim su Grci tijekom antike označavali sve svoje ratne bacačke sprave koje su se upotrebljavale na kopnu i na brodovima. Preuzeli su ga Rimljani, ali su oni od I. st. pr. Kr. počeli razlikovati bacač kamenja, odnosno spravu koja je izbacivala projektil u luku – balista, od bacača za strijele, odnosno sprave koja je izbacivala projektile pravocrtno – katapult. U III. st. pojavio se novi, učinkovitiji bacač kamenja – onager, pa se terminom balista počeo označavati bacač strijela. Ipak, obje su se sprave i dalje općenito nazivale katapultima. Katapult su poznavali i drugi stari narodi, a upotrebljavali su ga i u srednjem vijeku. (→ balista)

2. Uređaj na brodu ili kopnu za izbacivanje (katapultiranje) zrakoplova s nosača zrakoplova, odnosno pilotskog sjedišta iz borbene ili svemirske letjelice u nevolji. Na suvremenim se nosačima zrakoplova umjestno nekadašnjih parnih katapulta upotrebljavaju manji, lakši, jeftiniji i djelotvorniji linearni elektromotori. S pomoću njih zrakoplov mase 23 t, na stazi duljine 95 m, može postići brzinu polijetanja veću od 100 m/s.

katapult. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30835>.