kazuistika (prema latinskom casus: slučaj, pitanje savjesti).
1. U pravu, metoda istraživanja ili izlaganja utemeljena na stvarnim primjerima. Kazuistika prevladava u pravnoj izobrazbi i praksi u anglo-američkom pravu, u kojem se tumačenje i primjena prava u znatnoj mjeri temelji na precedentima (uporište pravnoga rješenja prethodni su slučajevi koji se razmatraju i citiraju).
2. U filozofiji, nauk o moralnom odlučivanju u različitim životnim situacijama, razmatranje teškoća i uputa za pravilno odlučivanje. Kazuistika je tematski prisutna u stoičkoj etici te kao problem kršćanske moralke obrađivana u skolastičkoj filozofiji. U suvremenoj filozofiji kazuistika se smatra i metodom normativnih znanosti kojom se osvjetljavaju složene situacije oprječnih interesa i dužnosti te način rješavanja time nastalih konflikata.
