kemijska kinetika

kemijska kinetika, dio fizikalne kemije koji proučava brzinu kemijskih reakcija i mehanizme kojima se one zbivaju. Brzina reakcije proporcionalna je koncentracijama reaktanata, a ta se ovisnost iskazuje redom reakcije (zbrojem eksponenata koncentracija reaktanata). To je obično mali racionalni broj, a određuje se eksperimentalno. Na temelju izmjerenoga reda reakcije pretpostavlja se mehanizam reakcije, tj. slijed elementarnih procesa na molekularnoj razini koji dovode do zapažene makroskopske kemijske promjene. Prema broju jedinki koje sudjeluju u elementarnom procesu, on može biti unimolekularan, bimolekularan (najčešći) i trimolekularan (vrlo rijedak). Brzina reakcija jako ovisi o temperaturi, što se Arrheniusovom jednadžbom iskazuje s pomoću aktivacijske energije. Reakcije se mogu znatno ubrzati s pomoću katalizatora. Tako npr. enzimi kao biološki katalizatori omogućuju kemijske reakcije u blagim temperaturnim uvjetima živih organizama. Glavne teorije kojima se objašnjavaju brzine kemijskih reakcija jesu teorija sudara i teorija prijelaznoga stanja. U novije doba, kada su postale dostupne eksperimentalne tehnike kojima se prate procesi sve do femtosekundnih (10–15 s) vremenskih intervala, tumačenja se temelje na računima reakcijske dinamike.

kemijska kinetika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31156>.