Kempf, Davorin

Kempf, Davorin, hrvatski skladatelj, muzikolog i pedagog (Virje, 21. VIII. 1947). Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je klavir (1971), dirigiranje (1972) i kompoziciju (1973. kod Stjepana Šuleka). Kao stipendist Njemačke službe za akademsku razmjenu (DAAD) od 1975. do 1977. usavršavao se kod Milka Kelemena i Erharda Karkoschke u Stuttgartu te kod Mauricija Kagela, Joachima Blumea i Hansa Ulricha Humperta u Kölnu. Završio je magistarski studij iz kompozicije (stipendija Fullbright) na University of Iowa, Iowa City, SAD (Donald Martin Jenni, Kenneth Gaburo), postigavši 1990. akademski stupanj Master of Arts (Music). Doktorirao je muzikologiju na Freie Universität Berlin (Albrecht Riethmüller) 2006. godine. Od 1977. docent, a od 1995. redoviti profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Redoviti član HAZU od 2018. Kempf se kao skladatelj javio 1970-ih, kada se u glazbi zbiva konačni pomak od iskustava s racionalnim ustrojstvom serijalne glazbe i njezinih izdanaka prema tzv. »novoj jednostavnosti« ili »novoj emocionalnosti«. No on se nipošto nije jednoznačno priklonio takvoj vrsti »povratka« nego je svoje glazbeničko iskustvo usredotočio na artikulaciju one glazbe koja bi mogla vrijediti kao dio univerzalne glazbenosti. Već naslovi niza Kempfovih skladbi upućuju na takvu njegovu težnju prema oslanjanju na tradiciju u kojoj se, međutim, traži prostor i za suvremena izražajna sredstva, poglavito u smislu suvremenog odnosa spram instrumenta i glasa te uporabe elektroakustičke tehnologije: Muzika za klavir i elektroniku (1978), Spectrum za orkestar i elektroniku (1985) te elektroakustičke skladbe Pyramids (1984) i Fiat lux (1994).

Kempf, Davorin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31181>.