antiteatar

antiteatar (anti- + teatar), smjer u drami XX. st., kojemu je vrhunac dostignut 1960-ih i 1970-ih u djelima S. Becketta, E. Ionesca, A. Adamova, J. Geneta i H. Pintera. Karakterizira ga nijekanje linearne dramaturgije (sheme: uvod, kulminacija i rasplet), koherentnoga dijaloga te same smislenosti verbalne komunikacije. Antiteatar parodira okoštale jezične konvencije te osnovne i statične situacije svakodnevlja; žanrovski transcendira i komediju i tragediju, prelazeći u apsurd i crni humor. Najutjecajniju studiju o antiteatru napisao je M. Esslin: Teatar apsurda (The Theatre of the Absurd, 1962). U Hrvatskoj, antiteatar je ostavio traga u djelu R. Ivšića.

antiteatar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3122>.