struka(e):

kolofon (grč. ϰολοφών: kraj, završetak), podatci o tiskaru, mjestu i godini tiskanja, navedeni na kraju knjige. Prvi se put pojavio u Psaltiru iz 1457. tiskara J. Fusta i P. Schöffera iz Mainza. U XVII. st. postupno ga je zamijenio impresum, u XVIII. st. gotovo je nestao, a ponovno se vratio u uporabu u XIX. st., kada se uz podatke o tiskaru pojavljuju i drugi bibliografski podatci. U suvremenim francuskim i talijanskim knjigama sadrži samo podatke o tehničkoj izvedbi knjige, a opširniji je u češkim, slovenskim, ruskim, pa i hrvatskim knjigama. Knjige pisane istočnjačkim pismima imaju opširne kolofone, a engleske i američke knjige nemaju kolofon.

Citiranje:

kolofon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/32454>.