STRUKE:

komuna

komuna (tal. comune < lat. commune: zajednički posjed, od communis: zajednički, opći), u najširem smislu riječi organizirana solidarna skupina ljudi povezana zajedničkim interesima, zajednica; teritorijalna jedinica vlasti sa mjesnom samoupravom; povijesno, model političke organizacije. Komuna, gradska općina, nastala je razvojem samouprave (gradske) u kasnom srednjem vijeku. Razvila se kao posljedica društvenih, političkih i gospodarskih promjena u zapadnoj i srednjoj Europi u razdoblju od XI. do XIII. st. Prve su komune osnovane u Italiji potkraj XI. st. (u Pisi i Lucci 1085., u Arezzu 1098., u Genovi 1099), a potom i u južnoj Francuskoj (Arles 1131., Narbonne 1132., Toulouse 1152). Temeljno je obilježje komunalnog ustroja djelomična ili potpuna samostalnost komune u odnosu na vladare, velikaše i ostale nositelje političke i upravne vlasti u državi. Organizacija vlasti unutar komuna i stupanj njihove samouprave razlikovali su se od države do države, ali i unutar pojedinih država, ovisno o polit. i gosp. važnosti pojedine komune. U Engleskoj, gdje je tradicija lokalne samouprave bila vrlo jaka, u razdobljima kada su na vlasti bili moćni vladari, komunalna samouprava bila je znatno sužena. U Njemačkoj i Italiji komune su, zbog slabosti središnje vlasti, često imale status »slobodnih republika«. U kontinentalnoj Hrvatskoj već od prve pol. XIII. st. pojedini su gradovi dobivali kraljevske privilegije kojima su stjecali status slobodnih kraljevskih gradova (Zagreb, Samobor, Petrinja, Varaždin), a time i određenu samoupravu i trgovačke povlastice. Na istočnoj obali Jadrana već od XI. st., a posebice u XII. i XIII. st., zasnovane su komune s određenim stupnjem političke samostalnosti. Većina istočnojadranskih komuna svoj je politički i gospodarski procvat doživjela za Anžuvinaca, a Dubrovnik i Split, zahvaljujući povoljnim političkim prilikama, u XVI. i XVII. st. Premda podređene središnjim vlastima (Mletačkoj Republici, hrvatsko-ugarskim kraljevima) i povremeno mjesnim velikaškim obiteljima, istočnojadranske komune stekle su tijekom srednjeg vijeka visok stupanj samouprave, izražen u gradskim statutima kodificiranima uglavnom potkraj XIII. i u XIV. st. Njihova se samouprava odražavala i u izboru rektora, sudaca i u gradskim vijećima u koja su birani punoljetni muški članovi patricijskih obitelji, a ponegdje i članovi uglednih građanskih neplemićkih obitelji. U razdoblju apsolutizma i građanskih nacionalnih država (XVII. i XVIII. st.) u većini europskih država komunalna samouprava bila je znatno sužena i svodila se na uski krug poslova od lokalnog značenja. U doba Francuske revolucije naziv komuna označavao je municipalnu samoupravu pojedinih gradova, a najpoznatiji je primjer Pariške komune. Posebno značenje imala je komuna kao jedinica lokalne vlasti i kao osnova komunalnog sustava vlasti u socijalističkoj Jugoslaviji u okviru globalnog sustava društvenog samoupravljanja.

komuna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32683>.