kondenzacija

kondenzacija (kasnolat. condensatio).

1. Zgušnjavanje; zbijanje.

2. U kemiji, reakcija kojom se dvije molekule spajaju u jednu veću, uz izdvajanje neke male molekule kao što je molekula vode, klorovodika ili amonijaka (npr. stvaranje estera reakcijom karboksilne kiseline i alkohola uz izdvajanje vode). Ako reagiraju bifunkcionalne molekule, reakcija se nastavlja (polikondenzacija) i stvaraju se makromolekule, što je od velike važnosti u proizvodnji polimernih materijala. (→ polimerizacija)

Kondenzacija.jpg

KONDENZACIJA – esterifikacija (gore); polikondenzacija (dolje)

3. U fizici, prijelaz tvari iz plinovitog u tekuće agregatno stanje, pojava suprotna isparavanju. Tako nastala tekućina naziva se kondenzat. Kondenzaciju olakšavaju čestice prašine i ioni, koji djeluju kao središta ili kondenzacijske jezgre.

4. U meteorologiji, kondenzacija vode u atmosferi, pojava koja nastaje kada se povećanjem količine vodene pare u atmosferi postigne zasićeno stanje. U laboratorijskim uvjetima bez pogodne površine za kondenzaciju postignuta je relativna vlaga i 500%, a kondenzacija nije nastupila. Površina za kondenzaciju može biti velika, ili mikroskopski malena. Početak kondenzacije naziva se nukleacija, a čestice na kojima kondenzacija započinje kondenzacijske jezgre. Homogena nukleacija nastaje na površini vodene kapljice, dok heterogena nukleacija nastaje na površini drugih čestica. Najvažnije su kondenzacijske jezgre sićušne čestice različitih soli, koje dolaze u atmosferu isparavanjem morske vode, i čestice nastale izgaranjem, kao npr. oksidi sumpora i dušika. Te su čestice vrlo malene (promjer im je često manji od desetinke mikrometra), ali su vrlo higroskopne, pa se na njima hvataju prvi kondenzati. Zbog njih vodena para može u atmosferi biti tek neznatno prezasićena, tj. relativna vlaga može dosegnuti tek koju desetinku postotka više od 100%. U atmosferi su kondenzacijske jezgre posvuda: više ih je u industrijskim središtima (do nekoliko milijuna u 1 cm³ zraka), manje u rijetko naseljenim područjima (desetak tisuća u 1 cm³ zraka).

Vodena se para kondenzira čim se atmosfera ohladi ispod rosišta. Dodirom zraka s hladnijim tijelom nastaju rosa i mraz, dinamičkim hlađenjem zraka zbog sniženja tlaka i hlađenjem zbog miješanja sa zrakom niže temperature nastaju oblaci i magla, a hlađenjem zbog zračenjanastaje radijacijska magla. Dinamičko hlađenje nastaje dizanjem zraka na atmosferskim frontama, u konvekcijskim oblacima i prilikom prijelaza zračnih struja preko planina. U atmosferi s malom količinom vodene pare kondenzacija nastaje i na temperaturama nižima od ledišta; do temperature –10 °C kondenzacija se pretežno pojavljuje u obliku pothlađenih kapljica.

kondenzacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32731>.