kontribucija (kasnolat. contributio: prinos).
1. Skupni naziv za različite vrste poreza u srednjem vijeku; od XVI. stoljeća naziv za izravne poreze za uzdržavanje vojske.
2. Prisilno plaćanje u novcu ili u naturi koje okupacijska vlast u ratu nameće stanovništvu okupiranoga područja. Haški pravilnik o zakonima i običajima rata na kopnu uz IV. hašku konvenciju iz 1907. u člancima 49. i 50. ograničava pravo ubiranja kontribucija samo na pokrivanje vojnih i upravnih troškova okupacijske vlasti, zabranjujući ih kao kolektivne kazne za neprijateljsko držanje stanovništva okupiranoga područja. Kontribucije se mogu ubirati samo na temelju pismenoga naloga i pod odgovornošću vrhovnoga zapovjednika, te u skladu s pravilima o razrezu i raspodjeli poreza koja vrijede na tom području, a uplatitelju se mora izdati priznanica. Ženevske konvencije za zaštitu žrtava rata iz 1949. ne spominju kontribuciju, no uređuju srodno pitanje rekvizicije (I. i IV. ženevska konvencija, te Protokol uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba iz 1977).
3. Kontribucija je naziv za međunarodne ugovorene svote, odnosno novčana davanja koja nakon rata pobjednička država nameće poraženoj. Versailleskim mirovnim ugovorom 1919., te mirovnim ugovorima nakon II. svjetskog rata, kontribucija se zamjenjuje reparacijom.
