konvalidacija (kon- + kasnolat. validare: ojačati, osnažiti), naknadno osnaženje nevaljanoga pravnog posla. Iako još od davnine vrijedi načelo da ono što je od početka nevaljano, protekom vremena ne može postati valjano, ipak su oduvijek postojale i iznimke. Pritom treba razlikovati je li riječ o ništavom ili pobojnom poslu. Ništavi poslovi u načelu ne mogu konvalidirati, premda naknadno nestane uzrok ništavnosti. Ipak, zabranjeni posao konvalidira ako je izvršen, a zabrana je manje važna. Ugovor koji je ništav jer nije sklopljen u pisanom obliku, iako je taj propisan, konvalidira ako su ga stranke izvršile u cijelosti ili u pretežitom dijelu, osim ako iz propisa očito ne proizlazi drugačije. Pobojni poslovi konvalidiraju ako stranka, u čiju je korist pobojnost propisana, u zakonskome roku ne zahtijeva poništenje posla ili se toga prava odrekne. I brak koji je sklopljen, iako nisu bile ispunjene sve pretpostavke za valjanost braka, sud u nekim slučajevima neće poništiti, što znači da je konvalidirao.
