Kordun

ilustracija
KORDUN, ostatci staroga grada Slunja

Kordun, povijesno-geografska regija, dio bivše Vojne krajine u Hrvatskoj. Prostire se uz rijeku Koranu, između Male i Velike Kapele na zapadu i Petrove gore na istoku. Kordun je oko 250 m visok ravnjak, građen od vapnenaca i dolomita kredne starosti, s razvijenim kršom. S ravnjaka se izdižu usamljena brda (Mašvina, 577 m; Gradina, 477 m; Skradska gora, 429 m). Klima je umjereno kontinentalna. Najveća je rijeka Korana s pritocima Slunjčicom, Mrežnicom i Radonjom. Prostrane šume. Stanovnici se ugl. bave uzgojem kukuruza, pšenice, prosa i krumpira te voćarstvom (glavno je područje uzgoja šljive u Hrvatskoj) i stočarstvom (ovca, svinja, govedo). Ležišta kaolina. Kordunom prolazi cesta Karlovac–Slunj–Plitvička jezera–Karlobag. Gospodarsko je središte Korduna Slunj (1653 st., 2011); ostala naselja: Vojnić (1213 st.), Drežnik Grad (348 st.), Cetingrad (325 st.), Rakovica (310 st.), Podmelnica (161 st.) i dr. Kordun je među najnerazvijenijim krajevima Hrvatske. – Ime je dobio po obrambenom pojasu (tal. cordone, franc. cordon) koji se sastojao od niza krajiških čardaka (malih utvrda) duž rijeke Korane te srednjovjekovnih utvrda Drežnika (danas Drežnik Grad), Slunja, Blagaja i Cetina (kraj današnjega Cetingrada). Područje Korduna u antici je nastanjivalo ilirsko pleme Japodi, a o rimskoj prisutnosti svjedoče nadgrobni spomenici iz druge polovice III. st. pronađeni u zaseoku Vujašković (kraj Donjega Skrada) i u selu Točak. U srednjem vijeku središte Korduna bio je Drežnik, koji se spominje 1185. kao jedna od hrvatskih crkvenih župa. God. 1185. zajedno s Modruškom i Krbavskom župom ušao je u sastav Krbavske biskupije. God. 1323. ispravom kralja Karla I. Roberta knezovi Frankapani stekli su Drežničku županiju s utvrdom Drežnik, pa je tako veći dio Korduna došao u njihov posjed. Nakon diobe imanja među Frankapanima 1449. Drežnik je izgubio nekadašnju važnost, a ulogu središta preuzeli su Slunj i Tržac na Korani. Od druge polovice XV. st. taj kraj imao je značajnu ulogu u obrani jugozapadne Hrvatske, a osobito nakon poraza hrvatske vojske na Krbavskom polju (1493) kada je područje između Kupe i Korane bilo izloženo snažnim osmanskim napadima. Nakon pada Like i Krbave (1527) Slunj je postao pogranična obrambena utvrda. Na području Korduna, na Hrvatskom saboru održanom u Cetinu 1526/27., Ferdinand I. Habsburški bio je izabran za hrvatsko-ugarskoga kralja, a nakon toga započelo je ustrojavanje Vojne krajine. Pritom je Kordun 1553. ušao u sastav Hrvatske krajine za koji se od kraja XVI. st. ustalio naziv Karlovački generalat. Na prostoru obrambenoga pojasa Korduna prevladavale su manje utvrde. Jedna od značajnijih, utvrda Slunj, u posjedu knezova Frankapana bila je do 1572., a zatim je pripala kraljevskom fisku. God. 1578. nakratko su ju osvojili Osmanlije, a potom je bila priključena Vojnoj krajini. God. 1584. kraj Slunja je bila poražena velika osmanska vojska na čelu s Ferhad-pašom Sokolovićem. God. 1579. bila je osnovana Slunjska kapetanija, a nakon preustroja Vojne krajine 1746. Slunjska pukovnija, pri čemu su Rakovica i Vojnić postali novim upravnim središtima. Pravoslavno stanovništvo izbjeglo iz Osmanskoga Carstva naselilo se na području Korduna već potkraj XVI. st. te ponovno oko 1700. Tijekom austro-turskih ratova 1737–39. i 1788–91. Kordun je imao značajnu ulogu u obrani južnih hrvatskih krajeva i prostora sjeverno od Kupe. Od 1809. do 1813. bio je u sastavu francuskih Ilirskih pokrajina. God 1871. E. Kvaternik podigao je u Rakovici bunu radi osamostaljenja Hrvatske (→ rakovička buna). Od 1872. područje Vojne krajine bilo je razvojačeno, a 1881. Vojna je krajina ukinuta pa je Kordun ušao u sastav banske Hrvatske. Uspostavom NDH u travnju 1941. područje Korduna ušlo je u sastav velikih župa Modruš i Pokupje. Iste godine, nakon ustaških zločina nad mjesnim stanovništvom (Veljun, srpanj 1941) Kordun je postao jednim od žarišta partizanskog ustanka u Hrvatskoj. Za II. svjetskoga rata područje Korduna bilo je izloženo stalnim sukobima ustaških i domobranskih snaga te njihovih saveznika s partizanima. Zbog stradanja tijekom rata i gospodarskog zastoja više stotina obitelji nakon 1945. bilo je iseljeno u Vojvodinu. Početkom 1990-ih, uoči raspada Jugoslavije, dio srpskog stanovništva na Kordunu priklonio se velikosrpskoj pobuni, koju je podupirala Jugoslavenska narodna armija. U prosincu 1991. Kordun je postao dio samoproglašene "Republike Srpske Krajine". Hrvatsko je stanovništvo bilo prognano. Tijekom 1992–95. teritorij Korduna pod srpskim nadzorom bio je uključen u područje pod zaštitom UN-a (UNPA – UN Protected Areas). Srpske snage s Korduna dijelom su bile angažirane i u agresiji na BiH (1992–95), na ratištu oko Bihaća i dr. Početkom kolovoza 1995. Kordun je oslobođen, a srpsko je stanovništvo izbjeglo.

Kordun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33153>.