korisnost.
1. U ekonomiji, svojstvo određenoga dobra ili usluge da zadovolji neku ljudsku potrebu; svojstvo određenoga dobra da se može razmijeniti za neko drugo dobro. Korisnost se stoga može izraziti i kroz potrošnju dobra i kroz njegovu razmjenu za drugo dobro. Tradicija tretiranja korisnosti u ekon. teoriji dvostruka je: ona se tretira i kao objektivno svojstvo stvari i naknada za napor da se do nje dođe i kao subjektivan odnos čovjeka prema stvari, odn. kao važnost koju pojedinac pridaje nekomu dobru, kako sa stajališta svojih potreba tako i u kontekstu odnosa s drugim ljudima. Korisnost ovisi i o količini ili broju stvari pa ju određuje tzv. marginalna korisnost, odn. korisnost posljednje stvari koja je potrebna za zadovoljavanje potrebe. Osim toga, korisnost se ocjenjuje u kontekstu svih ljudskih potreba, dakle, i u kontekstu društv. uvjeta života pojedinca.
2. U fizici → djelotvornost
3. U strojarstvu → stupanj djelovanja
