Korolenko [karal’e'nkə], Vladimir Galaktionovič, ruski književnik (Žitomir, danas Ukrajina, 27. VII. 1853 – Poltava, danas Ukrajina, 25. XII. 1921). Kao pristaša narodnjaštva bio je progonjen i zatvaran; nakon 1896. bavio se publicistikom. U novelama oblikovao likove pučkih pravednika i maštalaca (Makarov san – Son Makara, 1883), skitnica, robijaša, iseljenika u Ameriku (Bez jezika – Bez jazyka, 1895). Prevladavaju lirski motivi, poetski krajolici (Šuma šumi – Les šumit, 1886) i simboli (Rijeka igra – Reka igraet, 1891). U publicistici se bavio pitanjima etničke nesnošljivosti: obranom seljaka Udmurta, antisemitizmom (Dom No. 13) i rus. šovinizmom. Nakon 1905. pisao je protiv smrtne kazne, prijekih vojnih sudova, 1917. smatrao je sebe izvanstranačkim socijalistom i kritički se odnosio prema teroru boljševika. Memoari Povijest moga suvremenika (Istorija moego sovremennika, 1922) prinos su poznavanju rus. društva.
