košnica, nastamba za pčele. U hrvatskom seoskom tradicijskom pčelarstvu koristile su se različite vrste košnica. Najjednostavnije i ujedno najstarije košnice nastale su odsijecanjem i prenošenjem u selo panja ili dijela stabla u kojem su se već nalazile pčele (ul, dub, panj). Za dinarsko i panonsko područje karakteristične su bile zvonolike košnice od pletenoga pruća ili slame, a za Jadran i jadransko zaleđe košnice od kamenih ploča. Sve su te vrste košnica imale nepokretno saće. Košnica s pokretnim saćem građena je od dasaka i nepromjenljivog je (lisnjača) ili promjenljivog volumena (nastavljača). Tijelo lisnjače otvara se sa stražnje strane. Nastavljače se sastavljaju iz dijelova tijela košnice, koji se dodaju jedan na drugi. U košnice su umetnuti pokretni okviri s napetim žicama za satnu osnovu na koju pčele grade saće. Okviri su složeni u najmanje dvije razine; donji okviri nazivaju se plodište, a gornji medište. S prednje je strane košnice jedno leto s poletaljkom ili nekoliko njih. Više košnica na okupu čini (p)čelinjak, ulište, vulnjak.
