Kracauer [kra'kauəɹ], Siegfried, njemačko-američki teoretičar i povjesničar filma, sociolog i kulturalni kritičar (Frankfurt na Majni, 8. II. 1889 – New York, 26. XI. 1966). Diplomirao je je arhitekturu 1914. u Berlinu. Do 1920. radio je kao arhitekt, a 1922–33. bio urednik za književnost i film u Frankfurter Zeitungu. Blizak krugu frankfurtske škole (→ kritička teorija), bavio se teorijom masovnih komunikacija i promidžbe, poviješću i estetikom filma, pišući kulturološke i sociološke komentare (poslije djelomice skupljene u knjizi Masovni ornament – Das Ornament der Masse, 1963). Židovskoga podrijetla, nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast emigrirao je 1933. u Pariz pa 1941. u SAD, gdje je prvo objavio dvije analize nacističke propagande (Propaganda i nacistički ratni film – Propaganda and the Nazi War Film, 1942; Osvajanje Europe na ekranu – The Conquest of Europe on the Screen, 1943., o nacističkim filmskim žurnalima). Dvije sljedeće njegove knjige stekle su klasični status: Od Caligarija do Hitlera (From Caligari to Hitler, 1947), analiza njemačkog filma Weimarske Republike u društvenom i psihološkom kontekstu, i Teorija filma: iskupljenje fizičke stvarnosti (Theory of Film: The Redemption of Physical Reality, 1960), središnje djelo njegova opusa, u kojem kao zastupnik tzv. realističkih teorija filma zastupa ideju o fotografičnosti, odnosno o filmu kao »genetskom« izdanku fotografije. Od ranih socioloških analiza izdvajaju mu se studije Detektivski roman (Detektivroman, 1925) i Namještenici: iz najnovije Njemačke (Die Angestellten: aus dem neusten Deutschland, 1930), a posmrtno mu je objavljen velik broj članaka, spisa i nedovršenih djela (npr. filozofija povijesti naslovljena Povijest: pretposljednje stvari – History: the Last Things before the Last, 1969; Totalitarna propaganda – Totalitäre Propaganda, 2013).