Krasiński [kraśi'ńsk’i], Zygmunt, poljski književnik (Pariz, 19. II. 1812 – Pariz, 23. II. 1859). Otac mu je bio Napoleonov general i vrhovni zapovjednik poljske vojske, usto iznimno obrazovan, te je Krasiński prvu naobrazbu stekao privatno, od ponajboljih učitelja i naučenjaka toga doba. Parižanin, uz poljski, već u djetinjstvu ravnopravno se služio francuskim i bio odgajan u duhu francuske kulture. Od 1826. živio u Varšavi, gdje je studirao pravo i pisao romane u duhu W. Scotta i engleske gotske proze. U Ženevi 1830. susreo A. Mickiewicza i družio se s Henryjem Reeveom; u pismima engleskom prijatelju potvrđuje se kao vrhunski romantički epistolograf. Visokoga aristokratskoga roda, uznemiren tečevinama Francuske revolucije, dvojbu između progresizma i konzervatizma razrješavao je načelom Božje intervencije u ljudsku povijest. Njegovo je prvo zrelo djelo povijesni roman Agaj-Han (1834), paradigmatski primjer proze romantičkog orijentalizma. Univerzalne moralne dvojbe suvereno je unio u dramu Ne-Božanstvena komedija (Nie-Boska komedia, anonimno 1835); zahvaljujući sugestivnim metapovijesnim vizijama i kompozicijskomu i stilističkomu majstorstvu Komedija je remek-djelo poljskoga i europskoga romantizma. Sklonost historiozofskim temama potvrdio je i tragedijom Irydion (1836). Uz A. Mickiewicza i J. Słowackoga u trijadi znamenitih poljskih romantičkih »pjesnika-proroka«. O pjesnikovu konačnom pristajanju uz poljski mesijanizam i društveno-politički konzervatizam svjedoče poema Praskozorje (Przedświt, 1843) i Psalmi budućnosti (Psalmy przyszłości, 1848). Opus Krasińskoga pripada središnjem tijeku europske književnosti romantizma.
