Kreševljaković, Hamdija, bosanskohercegovački povjesničar (Sarajevo, 6. IX. 1890 – Sarajevo, 9. VIII. 1959). Nakon završetka učiteljske škole u Sarajevu (1912), radio kao nastavnik u osnovnim školama u Sarajevu i Vinkovcima (1912–20) te u trgovačkoj (1920–26) i učiteljskoj školi u Sarajevu (1926–30), do umirovljenja 1932. Godine 1939. izabran je za dopisnoga člana JAZU. Proučavao pretežno razdoblje osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini, posebno razvoj gradova, gradske privrede i esnafa. Glavna djela: Hamami (javna kupatila) u Bosni i Hercegovini: 1462–1916 (1937), Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878. (1937), Stari bosanski gradovi (1953), Kapetanije u Bosni i Hercegovini (1954) i Prilog izučavanju feudalizma u BiH (1954).
