STRUKE:

Kukari

Kukari, jedno od tzv. dvanaest hrvatskih plemena (genus, generatio). Središte im se nalazilo u široj okolici Skradina, između sela Budak, Rakitnica, Krković i Čulišić. Prvi se put spominju 1177–78. u okolici Splita, odn. istočno od Žrnovice, gdje se u Podstrani nalazio territorium Cucarorum. U pripisu Salonitanskoj povijesti (Historia Salonitani) Tome Arhiđakona, nastalom u XIV. st., spominje se župan Ugrin iz roda Kukara kao jedan od hrvatskih predstavnika koji su sklopili sporazum s kraljem Kolomanom, a u pripisu Supetarskomu kartularu, iz istoga razdoblja, među banovima koji su držali tu čast do Zvonimirova doba navodi se i Stjepan Kukar. Ne može se pouzdano tvrditi da je Petar, kojega prema kasnijim vijestima Splićani šalju kralju Ladislavu, iz roda Kukara. Mnogobrojniji, pouzdani podatci o Kukarima potječu iz XV. st., kada se spominju u Lučkoj županiji, u ostrovičkome komitatu, u Zadru, Šibeniku i Skradinu. Prvi je poimence poznati Kukar Pavao Budačić, sudac lučkoga stola (1419). God. 1406. selo do tada nazivano Biljane (vjerojatno Sonković kraj Skradina) nosilo je ime Kukar. Isti se toponim u XV. st. odnosio na jedno selo u Lučkoj županiji (1434), na brdo sjeverozapadno od Skradina kraj Ždrapnja i drugo selo istočno od Vrlike. Među bratstvima koja su činila pleme Kukara spominju se Budačići i Čulišići. Posljednji poznati spomen Kukara na zadarskome području potječe iz 1581 (magistar Matija na Pagu).

Kukari. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34472>.