kult ličnosti, sustavno javno, nekritičko hvaljenje i veličanje jedne osobe kao nepogrješiva polit. vođe koje se očituje u medijima, na javnim manifestacijama, u brojnim knjigama. Izraz je prvi put upotrijebio N. S. Hruščov u izvještaju na zatvorenoj sjednici XX. kongresa Komunističke partije Sovjetskoga Saveza (1956), u kojem je apologiju J. V. Staljina te cijeli sustav polit., propagandnih i represivnih mjera koji se tom apologijom služio, os. u posljednja dva desetljeća Staljinove vlasti, označio kultom ličnosti. To doba također je nazvano »razdobljem kulta ličnosti«. Kult ličnosti u tom se smislu diferencirao kao poseban oblik autokratske vladavine karakterističan za sve totalitarne (kao i za neke autoritarne) režime XX. st. (fašizam, nacizam, komunizam).